Mladi najranjivija grupa za širenje nasilnog ekstremizma

postavio Milan Kurucić, 06.09.2019.
bootstrap theme

NOVI PAZAR – Ekonomska kriza, istorijska nepravda, ugnjetavanje, afirmacija desinčarskih pokreta i pojava političkih partija koje zagovaraju mržnju i nasilje predstavljaju neke od razloga pojave ekstremizma i radikalizma u cijelom svijetu, pa i u regionu Zapadnog Balkana, pokazuju istraživanja.


Zahvaljujući internetu i sveprisutnoj globalizaciji informacije i trendovi se brzo i lako prenose, te je posljednjih godina došlo do jačanja i širenja desničarskog ekstremizma.


Naši sagovornici tvrde da je zato potrebno da se cijelo društvo uključi u preventivnom, adekvatnom i kvalitetnom edukovanju mladih, koji su najranjivija kategorija za širenje radikalizacije, jer su nedovoljno informisani i još uvek nemaju razvijeno kritičko promišljanje i izgrađen identitet.


Ekspert za sigurnost u Bosni i Hercegovini (BiH) Safet Mušić smatra da je važno razlikovati nasilni od nenasilnog ekstremizma i radikalizma, kao i da naš region ima istorijski kontekst koji generacijski ostavlja prostor za oživljavanje ekstremističkih ideja.

“Postkonfliktna društva, kakva su većina država u regionu, predstavljaju plodno tlo za prihvatanje nasilnih ideologija, tako da svaki oblik ekstremizma i radikalizma u stvari predstavlja opasnost. Na Zapadnom Balkanu, ali i uopšteno, izdvajaju se sljedeće vrste ekstremizma koje vode ka terorizmu: desničarski, političko- religijski, ljevičarski i ekstremizam od pojedinaca. Ipak, u našem regionu preovladavaju prva dva ekstremizma, s tim što zadnjih godina bilježimo i primjere pojedinačnih ekstremističkih napada pa čak i napada koji su okarakterisani kao terorizam“, rekao je Mušić, koji je autor više istraživanja na temu nasilnog ekstremizma i radikalizma.

On kaže da primjeri raznih kampova za obuku, postrojavanja pripadnika ekstremnih organizacija, oživljavanje fašističke ideologije i slično ukazuju na opasnosti koje ekstremizam i radikalizam nose unutar država regiona i da su stalna prijetnja pomirenju i napretku.

“Po primjeru odlazaka državljana iz regiona na strana ratišta, prije svega u Siriju i Ukrajinu, vidljivo je da se radi o osobama koje su motive pronašle u religijskom aspektu, u smislu da pomažu braću po vjeri, u političkim opredjeljenjima, a u nekim slučajevima razlozi su primarno ekonomske prirode. Načini na koji su ti ljudi radikalizovani ili regrutovani govore da su postojale organizovane grupe koje su to radile, a koje su imale kontakte sa oružanim formacijama koje su već ratovale u Siriji ili Ukrajini. Zbog poraza tzv. Islamske države, te trenutnog umanjenja borbenih dejstava u Ukrajini, kao i represivnih mjera u matičnim državama, te grupe i pojedinci su uglavnom sankcionisani ili su pod prismotrom sigurnosnih agencija“, rekao je Mušić.


On ističe da je i dalje potrebno institucionalno pratiti ekstremističke pojedince i grupe, ali i raditi programe prevencije, kako mladi ljudi iz regiona ne bi ginuli na stranim ratištima.

Direktorica organizacije Global analitik iz Sarajeva Anesa Agović kaže da se u BIH realizuje mnogo takvih programa, a da njihovo istraživanje u 16 opština, na uzorku mladih od 18 do 25 godina, pokazuje da 86 odsto njih misli da u njihovoj zajednici nema takvih projekata.


“Ovo istraživanje je pokazalo i da 80 odsto mladih smatra da ekstremizam nije nešto što bi moglo voditi u nasilje, ubistva i slično, kao i da 62 odsto ispitanika vjeruje da podržavanje ekstremnih ideologija ne mora voditi nasilnom ekstremizmu. U svim programima prevencije jedan od glavnih ciljeva je edukacija mladih, kao dokazano najranjivije kategorije u problematici ekstremizma i radikalizacije. Ipak, sam nedostatak kvalitetne i adekvatne edukacije mladih, upravo predstavlja i faktor koji doprinosi širenju radikalizacije. Osim nedostatka edukacije, pojavljuje se nedovoljna informisanost i nerazvijeno kritičko promišljanje koje nadalje vodi ka nerazumijevanju ekstremizma kao opasne pojave”, rekla je Agovićeva.

Ona dodaje da ekstremizam i radikalizacija imaju tendenciju uključivanja kombinacije zajedničkih koginitivnih i strukturnih ponašanja, politiziranih objedinjujućom ideologijom, a da sa vremenom dolazi do situacije u kojoj pojedinci imaju problem s alternativnim interpretacijama života i politike.


“To može stvoriti osjećaj prijetnje i na kraju hitnost u kojoj se nasilje doživljava kao nužan i legitiman postupak djelovanja. Radikalizacija se može dogoditi na bilo kojem kraju političkog spektra pa su se tako u Europi posljednjih godina dogodili napadi desnih ekstremista (Anders Breivik u Norveškoj ili grupa NSU u Njemačkoj), a ono što naše društvo trenutno zaokupira je problem opstanka nakon preživljavanja, borba za održivi mir u zajednicama, gdje su podjela i netolerancija na visokom nivou“, ukazala je Agovićeva.


Ona ističe da proces koji vodi do nasilnog ekstremizma uključuje različite strukturne, motivirajuće i uzročno- posljedične faktore.


“Uvidom u različite literature koje opisuju faktore oni se dijele na ‘push’ i ‘pull’, odnosno faktore podsticanja i privlače pojedince ka ekstremističkim ideologijama i grupama, koji se suzbijaju efektivnim preventivnim djelovanjem. Osim utkanog osjećaja nepravde i raširene socijalne isključenosti, nezaposlenost i nedostatak prilika kao faktori koji podstiču podložnost, prepoznali smo i govor mržnje kao novo motivaciono sredstvo radikalizacije“, rekla je Agovićeva.


Psihološkinja Dalila Bašić kaže da mladi ljudi tokom traganja za svojim identitetom nailaze na različite izazove, te da su oni lakši plijen za ekstremističke skupine, jer je njihov identitet još uvijek u izgradnji.

“Mlade osobe se vole identifircirati sa odeđenim grupama, jer im to olakšava funkcioniranje u društvu. Pripadanje određenoj skupini donosi i kodeks ponašanja i pruža upute kako se odnositi prema različitim ljudima. Razdoblje puberteta i adolescencije svima je obilježeno pripadanjem nekoj subkulturi. Međutim, bitno je dati mladima dovoljno pozitivnih podsticaja i uzora, kako ne bi svoju potragu našli među skupinama koje ih negativno oblikuju, bile one ekstremističke ili ne”, kaže Bašićeva.


Ona pojašnjava da postoje brojni znaci koji ukazuju da je mlada osoba potencijalno u problemu, jer je radikalizacija proces i ne dešava se od danas na sutra, što daje prostor za rano reagovanje i intervenciju.

“Bitno je posmatrati promjenje u ponašanju kod mladih i shvatiti ih ozbiljno. Ukoliko mlada osoba izdražava divljenje ideologijama, predstavnicima određenih esktremističnih skupina, već bi trebali poduzimati nešto. Često prve znake možemo prepoznati na društvenim medijima. Mladi izražavaju svoju pripadnost koroz objavljvanje i djeljenje postova, slika i drugih sadžaja. Virtuleni identitet se gradi jednako kao realni. Ukoliko primjetimo da mlada osoba učestalo priča , objavljuje sadržaje na određenu temu, odmah treba poticati razgovor i pokušati pronaći razloge zbog kojih je naklonjena takvim pogledima. Iznenadan i drastičan, nesvojstven osobi gubitak interesovanja i distanciranje od prethodnih aktivnosti, porodice i prijatelja koji nisu u vezi sa ekstremističkim stavovima i grupama također je ozbiljan predznak. Sticanje novih prijatelja, tajnovitost, provođenje više vremena na web-u, iznenadan zaiteresovanost za politiku, društvena događanja, sve su znaci koje treba uzimati sa oprezom. Jako je bitno vodliti otvoren razgovor sa mladima, dati im prostor da izraze svoje mišljenje i graditi im povjerenje“, rekla je Bašićeva.


Ona ističe da prevencija nasilnog ekstremizma i radiklaizacije mora biti višeslojna i multidimenzijonalna, da zahtjeva saradnju svih ovih koji su u okruženju mladih da bi povećali vjerovatnoću da intervencija uspije.


Dodaje da je zadatak svih nas da izgradimo čvrstu mrežu potpore i da djelujemo zaštitnički, da stvaramo svijet u kojem mladi žele da žive i koji će ogdovoriti na njihove osnovne potrebe.

I direktorica Centra za društvena istraživanja Global Analitika Anesa Agović smatra da odgovor na izazov nasilnog ekstremizma zahtijeva sveobuhvatan pristup koji prevazilazi sigurnost i odbranu i uključuje cijelo društvo.


“U BiH problemi radikalnih grupa i pojedinaca u ovom trenutku se tretiraju samo primjenom sigurnosnih i represivnih mjera, koje su često nedovoljne i tu nevladin sektor ima veliku odgovornost. No, s druge strane, postoji veliki broj projekata u cilju prevencije, koji se finansira od strane međunarodne zajednice, ali oni djeluju pojedinačno i netransparentno, često se preklapaju i dupliraju u određenim zajednicama, dok ih u drugim gdje je potrebno nema”, kaže Agovićeva.


Osim toga, dodaje, država BiH nema dovoljno razumijevanja da je potrebno finansirati ovakve programe, u saradnji sa iskusnim i kompetentnim stručnjacima i praktičarima, te da treba poraditi na usklađivanju obrazovnog sistema i uključivanju ove tematike u nastavne kurikulume.


Amela Bajrović

Tekst je deo istraživačkog rada u okviru projekta „Odgovor zajednice – aspekti razumevanja, suzbijanja i prevencije nasilnog ekstremizma i radikalizacije“, koji realizuje Akademska inicijativa „Forum 10“ uz podršku Ministarstva kulture i informisanja. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Akademska inicijativa FORUM10.org.rs 

Sva prava zadržana (c) 2017.  / Akademska inicijativa FORUM10.org.rs / office@forum10.org.rs   /   CODE BY Milan Kurucić   /